Sta je procesor?!
Strana 1 od 1
Sta je procesor?!
Procesor ili mikroprocesor ili CPU (engl. Central Processing Unit) je, ukratko, centralni dio racunara.
On naredjuje svim ostalim dijelovima racunara sta da rade i kako da to rade. Brzina se rada procesora kvantitativno ne mjeri u megahercima, kako se standardno oznacavaju, nego u flopovima.
Na starim je racunarima jos postojao i matematicki koprocesor, koji je omogucavao operacije s pomicnim zarezom, a danas je to sastavni dio samog centralnog procesora.
Da bi se ubrzao racunar procesor ima svoju priručnu memoriju (engl. cache) za podatke i instrukcije iz koje moze izvuci puno brze nego iz glavne memorije.Danas mozemo vidjeti kako kako su "spremnici" sve veći te bolji proporcionalno sa radnim taktom. Procesoru je moguce dici radni takt iznad nazivnog te samim time efektivno povisiti performanse - ta se metoda zove overclocking. No, krajnji rezultat moze biti unistenje procesora.Ta metoda je zapravo sasvim suvisna za racunala koje imaju slabe operativne dijelove jer necemo zapravo za tih 15% dobit skoro ništa.
Osim ovih procesor ima i transfere. Tako samo imali 8-bitne a danas čak 64-bitne transfere. Procesori imaju i "ring-ove" to jest staze njihove obrade te procesuiranja odredjenih podataka. Takodjer i ostale jedinice imaju neke karakteristike za ubrzanje procesora:
* Diskovi (Tvrdi disk, CD-ROM disk, DVD-ROM disk) imaju DMA mogucnost operacija koja im omogucava premoscivanje centralnog procesora prilikom pristupa primarnoj ili sekundarnoj memoriji
* zvucna kartica takodjer ima DMA mogucnost rad
* graficka kartica ima svoju memoriju i procesor specijalne namjene za primjenu slozenih matematickih transformacija nad slikama
* modem - softverski ili soft modem za obradu podataka koriste glavni procesor
Moderni je procesor je napravljen od tranzistora, planarnom tehnologijom na siliciju. Kada se sagradio ENIAC (prvo racunar), jedna je dioda bila velika oko jednog metra.
On naredjuje svim ostalim dijelovima racunara sta da rade i kako da to rade. Brzina se rada procesora kvantitativno ne mjeri u megahercima, kako se standardno oznacavaju, nego u flopovima.
Na starim je racunarima jos postojao i matematicki koprocesor, koji je omogucavao operacije s pomicnim zarezom, a danas je to sastavni dio samog centralnog procesora.
Da bi se ubrzao racunar procesor ima svoju priručnu memoriju (engl. cache) za podatke i instrukcije iz koje moze izvuci puno brze nego iz glavne memorije.Danas mozemo vidjeti kako kako su "spremnici" sve veći te bolji proporcionalno sa radnim taktom. Procesoru je moguce dici radni takt iznad nazivnog te samim time efektivno povisiti performanse - ta se metoda zove overclocking. No, krajnji rezultat moze biti unistenje procesora.Ta metoda je zapravo sasvim suvisna za racunala koje imaju slabe operativne dijelove jer necemo zapravo za tih 15% dobit skoro ništa.
Osim ovih procesor ima i transfere. Tako samo imali 8-bitne a danas čak 64-bitne transfere. Procesori imaju i "ring-ove" to jest staze njihove obrade te procesuiranja odredjenih podataka. Takodjer i ostale jedinice imaju neke karakteristike za ubrzanje procesora:
* Diskovi (Tvrdi disk, CD-ROM disk, DVD-ROM disk) imaju DMA mogucnost operacija koja im omogucava premoscivanje centralnog procesora prilikom pristupa primarnoj ili sekundarnoj memoriji
* zvucna kartica takodjer ima DMA mogucnost rad
* graficka kartica ima svoju memoriju i procesor specijalne namjene za primjenu slozenih matematickih transformacija nad slikama
* modem - softverski ili soft modem za obradu podataka koriste glavni procesor
Moderni je procesor je napravljen od tranzistora, planarnom tehnologijom na siliciju. Kada se sagradio ENIAC (prvo racunar), jedna je dioda bila velika oko jednog metra.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|